Nakon 10 godina braka saznao sam ono što niko u braku ne bi volio da sazna

Teško je uopšte i zamisliti kako sam se osjećao.

Upoznali smo se 1989. godine kod moje sestre gdje je radila kao dadilja, ja nako mlad došao u Ameriku iz Srbije.

Brzo smo se zaljubili jedno u drugo. Ona je bila vrlo lijepa i ženstvena, vrlo privlačna žena, i nikad ništa na njoj čudno nisam primjećiva.

Prije nego smo se vjenčali pitala me je želim  li djecu jer nju to toliko nije privlačilo.

Sve vrijeme u braku ona je pila pilule za kontracepciju, ili je barem tako njemu govorila, i kupovala uloške.

Bila je fantastična žena, uvijek dobra prema mojoj djeci iz prvog braka, odlično je kuhala, čistila i peglala, ma bila idealna.

Uvijek voljela noćne izlaske i oskudnu odjeću, koja više otkriva nego pokriva.

Da mi je supruga transseksualac rekao mi je rođak u što naravno nisam povjerovao.

Međutim, glasine su kružile sve više.

Nisam više mogao da izdržim i pitao sam je za to i tek tad mi je napokon priznala kako je rođena kao dječak i da je bila na operaciji pola, moj svijet se srušio u sekundi. Bio sam užasnut. Rekao sam joj da se iseli iz kuće.

Ljudi, ne mogu da se oporavim od ovog događaja, mislio sam da se to dešava samo u sapunicama.

Dođe mi da se ubijem, zar ja da spavam sa muškacem, to Bog nije dozvolio i ne mogu preći preko toga.