-Odrasli smo zajedno, nemam brata, ali njega sam smatrao kao da mi je rodjeni brat. Za njega sam bio spreman i život svoj dati, mislio sam da je i on za mene spreman. Prošlog mjeseca prijavili smo se za isti konkurs za posao.. Bilo je slobodno jedno radno mjesto i od tada počinjem shvatati da polako gubim brata, gubim druga. 2 dana prije intervjua rekao mi je da njegovi roditelji znaju nekoga u toj firmi i da je to jedno mjesto rezervirano. Standardno , neko ima vezu i taj je konkurs samo onako bezveze raspisan i da ne moramo ni ići na razgovor, kao ne isplati nam se…
Obzirom da je ta firma smještena u drugom gradu poslušao sam ga i nisam otišao tamo, nisam želio trošiti novac onako uzalud, medjutim, moj jaran je otišao na taj razgovor i pogodite, dobio je posao. Malo je reč kako sam se razočarao, ne samo u njega kao druga, brata… nego uopšteno u čitav život. Njegovi roditelji su imućni ljudi za razliku od mojih roditelja koji jedva sklapaju kraj s krajem i taj bi posao mojoj porodici i meni puno više značio nego njegovoj. Ako mi je on zabio nož u ledja šta onda da od drugih očekujem. Ja vam ne mogu opisati kako se samo osjećam PRAZNO, TUŽNO, KATASTROFA!
Objavi komentar