Porodila sam se prije 4 mjeseca, rodila carskim rezom dvije djevojčice. Od prvog dana umjesto sreće osjećala sam neki nemir. Ponašanje mog muža, sa kojim sam već 5 godina u braku mi je bilo čudno. U početku sam mislila da je zbog prinova u kući, ali vremenom sam sve više sumnjala da ima ljubavnicu. Zamolila sam moju najbolju prijateljicu da ga malo prati, gdje ide, sa kim i tako ta, ali nakon par dana što ga je pratila, rekla mi je da nije ništa primjetila. Nemoguće, pomislila sam, jer prosto sam osjećala. Prije par dana sam mu aktivirala na mobitelu da mi automatski šalje njegove lokacije i juče sam vidjela da je na prilično čudnom mjestu. Hotel na rubu grada. Pozvala sam mamu da mi pazi na djecu i uputila se prema toj lokaciji. Nisam znala u kojoj je sobi, a znala sam da me na recepciji neće tako lako pustiti, pa sam im rekla da me mušterija čeka, da kasnim i da sam zaboravila broj sobe, pa ako mogu da mi pomognu. Sreće uspjelo mi je i pustili su me. Pokucala sam i nakon par sekundi otvorila su se vrata, moj muž, kada me je vidio preblijedio je, skamenio se, bez da sam ga išta pitala prošla sam i u sobi zatekla moju vjernu prijatlejicu, ženu kojoj sam toliko vjerovala da sam je zamolila da mi prati muža. Vratila sam se kući i iz kuće izbacala sve muževe stvari. Potruditi ću se da nikada u životu više ne didi blizanke, tata mi je advokat i mislim da ću uspjeti. Uništiti ću mu život, neće imati za koru hljeba. Patiće čitav život, ne zna sa kim se zakačio…
Objavi komentar