Imao sam suprugu iz snova. Jaka, hrabra, bez dlake na jeziku, osjecajna i predivna osoba. Jos bolja supruga i majka nasem cetverogodisnjem sinu. Jednu vecer isao sam s drustvom van, napio se i prevario ju s obicnom droljom. Priznao joj istu vecer. Nista nije rekla. Niti rijec. Otisla spavati u drugu sobu, zakljucala se. Plakao sam, molio pred vratima. Od nje ni rijeci. Ujutro cujem razgovor nje i sina kada ju je pitao mama zasto moramo ici, zasto nas tata vise ne voli? Odgovorila mu je tata tebe voli najvise na svijetu, ali vise ne voli mamu pa zato moramo ici. U tom trenutku sam umro i do danas nisam ozivio. Sina vidam kad god zelim, ali od nje nikad vise ni rijec nisam dobio. Izvede ga do vrata, okrene se i zatvori vrata. nisam ziv od tad
Objavi komentar