-Hrvatica sam, i nikada nisam planirala, ali eto ipak se dogodilo da se zaljubim u momka preko Dunava. Otac mi je domobran, u ratu je ostao 50% invalid i izgubio je brata. Dan kada sam mu rekla za svoga momka, ništa mi nije rekao. Niti dan poslije, niti tjedan, ni mjesec. I došlo je vrijeme momkove slave i pa je tom prilikom on pozvao mene i moju obitelj da dodjemo kod njega u Beograd. Spakovala sam naravno torbu i ustala rano ujutro da krenem na bus, u tom momentu me je dočekao otac zajedno sa mamom i bratom- svi lijepo obućeni i sređeni- i rekao da idemo zajedno i da ima da se ponašamo kao normalni ljudi kakvi i jesmo. Brata je posebno opomenuo da se ne blesira i ne valja gluposti. Pojavili smo se na vratima – ne mogu reći ko je bio iznenandjeniji momak ili njegov otac.. Kad smo ušli unutra svi su zašutjeli i tata je rekao, “Pa dobroo gdje je ta rakija susjed?” Daleko najljepši dan u mom životu !
Objavi komentar