-Udala sam se čisto iz ljubavi, za muškarca svojih snova, zaljubljena u iluziju o nečemu savršenom u životu snjim, gledala sam u njega kao u boga, samo on i niko više, prvih pola godine živjeli smo kako se kaže kao “bubreg u loju”. Nakon godinu i po, zatrudnila sam, on je odma otišao da radi, ostala sam kući sama bez ikog s trudnoćom izmedju četiri zida, ali bila sam sretna što moj suprug ide da radi. Medjutim, sav novac je prokockao, popio i podjelio prijateljima, stigao je kući kad je dete već imao mesec dana, ne ispunivši mi ni želju za samo “jednu jedinu čokoladu” iz daleke zemlje..
Više nije hteo ništa raditi. Padao je sve dublje u alkohol i kocku, primorana na posao, otišla sam raditi jer nisam smela dojiti dete, hrane je često nestajalo, režije su rasle.. On je i dalje samo sjedio pred laptopom i vrtio loto bez imalo volje da pomogne… Radila sam 5 meseci, bez svog deteta kraj sebe, muž je nastavio s iznudjivanjem novca, vredjanjem, kockanjem. Vratila sam se natrag sa sezone pokušavajući spasiti naš brak bar nekako. Pali su ponovni udarci i tada sam bila primorana otići zauvijek, sada sam u toku rastave braka…
Objavi komentar